Glaukom je hronično i ozbiljno stanje oka koje postepeno oštećuje očni živac i retinu, ako se ne leči na vreme može dovesti do gubitka vida. Ova bolest je drugi najčešći uzrok slepila u svetu, a što je još ozbiljnije, ovo stanje se može pogoršavati toliko sporo da mnogi ljudi ne primećuju simptome i postepen gubitak vida dok bolest ne uznapreduje. Stoga je važno da budemo informisani i prepoznamo rane simptome kako bismo mogli preduzeti odgovarajuće korake na vreme i sačuvali svoj vid.
Sadržaj:
Šta je glaukom?
Grupa hroničnih i progresivnih oboljenja oka, zahvataju očni živac i retinu, ključni deo našeg vidnog sistema koji prenosi sliku od oka do mozga. Jedan od razloga zašto je glaukom tako opasan je to što napreduje sporo i postepeno, često bez ikakvih simptoma u ranim fazama. Zbog toga, mnogi ljudi nisu ni svesni da imaju glaukom sve dok bolest ne dosegne poodmakli stadijum.

Kako nastaje glaukom? Visok očni pritisak kao uzrok
Glaukom najčešće nastaje usled povećanog očnog (intraokularnog) pritiska. Ovo se dešava kada tečnost koja normalno hrani oko, poznata kao očna vodica, ne može pravilno da otiče iz oka zbog blokade kanala za drenažu. Ako je pritisak previsok ili traje predugo, može doći do postepenog oštećenja očnog živca. To dalje može uzrokovati ispade u vidnom polju, to jest suženje ili gubitak dela vidnog polja.
Normalne vrednosti očnog pritiska se obično kreću između 10 i 21 mmHg. Očni pritisak koji je veći od 21mmHg smatra se povišenim.
Važno je napomenuti da povišen očni pritisak nije jedini faktor rizika za glaukom. Neki ljudi mogu imati normalan očni pritisak, ali ipak razviti glaukom zbog drugih razloga, kao što su loša cirkulacija krvi u očnom živcu ili genetska predispozicija.

Vrste glaukoma
Postoje dva osnovna tipa:
- Glaukom otvorenog ugla: Ovo je najčešći tip glaukoma. Karakteriše se postepenim oštećenjem očnog živca i obično nema simptoma u ranim fazama, što može dovesti do kasnog otkrivanja.
- Glaukom zatvorenog ugla: Manje uobičajen tip glaukoma. Dolazi do naglog blokiranja drenažnih kanala, što brzo povećava intraokularni pritisak. Može uzrokovati nagli gubitak vida i zahteva hitnu medicinsku intervenciju.
Pored navedenih, postoji još i:
- Kongenitalni glaukom: Kongenitalni glaukom se javlja kod beba ili male dece zbog problema u razvoju drenažnog sistema oka. Više o glaukomu kod dece možeš pročitati OVDE.
- Sekundarni glaukom: Sekundarni glaukom se javlja kao posledica drugih medicinskih stanja poput povreda oka, dijabetesa ili upotrebe određenih lekova.
Simptomi glaukoma - kako prepoznati prve znakove
Glaukom često nazivaju “tihim kradljivcem vida” jer u ranim fazama uglavnom nema primetnih simptoma. Međutim, kako bolest napreduje, mogu se javiti neki znakovi koji ukazuju na mogući glaukom, uključujući:
- Postepeni gubitak perifernog vida, što znači da ne primećujemo objekte izvan našeg centralnog vidnog polja. Kod uznapredovalog stadijuma je vidno polje toliko suženo da ga nazivamo “tunelskim vidom”.
- Promene u vidnoj oštrini, posebno noću i u uslovima slabog osvetljenja.
- Izmenjena percepcija boja.
- Pojava haloa (oreola) oko izvora svetlosti i osetljivost na svetlost.
- Bol u očima i crvenilo očiju.
- Iznenadna i jaka glavobolja je jedan od prvih i alarmantnih simptoma akutnog glaukoma.

Kako se leči glaukom? Kapi za glaukom ili operacija
Glaukom se leči primenom lekova ili hirurškim putem. Glavni cilj lečenja je smanjenje očnog pritiska kako bi se usporilo dalje oštećenje očnog živca.
Najčešći pristupi uključuju upotrebu kapi za oči, koje se primenjuju svakodnevno kako bi se održavao stabilan nivo pritiska unutar oka.
Uz kapi za oči, kod određenih tipova glaukoma mogu se koristiti i oralni lekovi ili laserska terapija, koji takođe pomažu u smanjenju očnog pritiska.
Kod uznapredovalih slučajeva, operacija može biti neophodna kako bi se postigla bolja kontrola pritiska i očuvala funkcija očnog živca.
Preventivni pregled
Pošto često napreduje bez simptoma u ranim fazama, redovni oftalmološki pregledi su izuzetno važni. Rano otkrivanje ove bolesti je ključno za uspešno lečenje i sprečavanje trajnog gubitka vida. Pregledi kod optometrista ili oftalmologa omogućavaju pravovremeno prepoznavanje rizika i primenu odgovarajućih terapija pre nego što dođe do značajnog oštećenja očnog živca.